"Varooza bez stalne i sustavne intervencije pčelara neizbježno dovodi do kolapsa i ugibanja pčelinje zajednice", upozorava dr. sc. Zlatko Tomljanović
Varooza je danas najraširenija i ekonomski najštetnija nametnička bolest medonosnih pčela. Stručnjaci upozoravaju da uspješna zaštita više nije moguća bez redovitog monitoringa i kombiniranja različitih metoda suzbijanja.
Grinja Varroa destructor jedan je od najvećih problema suvremenog pčelarstva. Nametnik je sredinom 20. stoljeća prešao s azijske pčele na europsku medonosnu pčelu, koja nije imala dovoljno vremena razviti prirodne obrambene mehanizme. Bez sustavne intervencije pčelara zaražena zajednica najčešće propada u roku od dvije do tri godine.
"Varooza bez stalne i sustavne intervencije pčelara neizbježno dovodi do kolapsa i ugibanja pčelinje zajednice", upozorava dr. sc. Zlatko Tomljanović iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede.
Posebno zabrinjava činjenica da se varroa ne hrani samo hemolimfom, kako se dugo smatralo, već prvenstveno masnim tkivom pčele. Time narušava njezin imunitet, sposobnost detoksikacije i regulaciju hormona te skraćuje životni vijek pčela. Istodobno je grinja učinkovit prijenosnik brojnih virusa, među kojima je posebno opasan virus deformiranih krila (DWV).
"Kombinacija oslabljenog imuniteta zbog gubitka masnog tkiva i visoke virusne viremije glavni je uzrok uginuća pčelinjih zajednica", navodi Tomljanović.
Jedna od ključnih pogrešaka u borbi protiv varooze jest tretiranje pčela "napamet", bez prethodne procjene brojnosti nametnika. Monitoring omogućuje pravodobnu reakciju prije nego što nastanu nepovratna oštećenja.
Suzbijanje varooze nakon mednih paša - nemojte propustiti najvažniju stavku
Broj varroa može se procjenjivati praćenjem prirodnog pada, pregledom trutovskog legla ili metodom posipanja pčela šećerom u prahu. Potonja se metoda u praksi smatra jednostavnom i relativno prihvatljivom jer se pčele nakon postupka vraćaju u košnicu.
"Oslanjanje isključivo na kalendarsko tretiranje bez prethodnog monitoringa može dovesti do zakašnjele reakcije ili nepotrebnog opterećivanja pčela i pčelinjih proizvoda", ističe Tomljanović.
Preporuka je dijagnostičko tretiranje provesti na oko 10 posto pčelinjih zajednica, pri čemu treba odabrati zajednice koje nisu smještene neposredno jedna uz drugu.
U suvremenom pčelarstvu sve važniju ulogu imaju biološko-tehničke metode, poput izrezivanja trutovskog legla, formiranja nukleusa i privremenog prekida legla zatvaranjem matice. Njihov je cilj smanjiti populaciju varroe bez nepotrebne uporabe kemijskih sredstava.
Kemijska zaštita i dalje ima važnu ulogu, osobito nakon vrcanja meda i tijekom zime. Koriste se registrirani veterinarski proizvodi, među kojima su sintetski akaricidi, ali i organske kiseline poput mravlje i oksalne te pripravci na bazi timola.
Problem kod sintetskih sredstava predstavlja razvoj otpornosti varroe, ali i mogućnost nakupljanja ostataka u vosku ako se pripravci ne koriste pravilno.
"Suvremeno pčelarstvo više si ne može dopustiti oslanjanje na samo jedno ‘čarobno’ sredstvo protiv varooze", kaže Tomljanović.
Rješenje vidi u integriranoj zaštiti pčela (IPM), koja tijekom cijele godine kombinira monitoring, biološko-tehničke metode i pažljivo odabrane registrirane tretmane.
"Samo holističkim pristupom, razumijevanjem biologije pčelinje zajednice i stalnim praćenjem stanja na terenu možemo osigurati zdravlje pčela i dugoročnu održivost pčelarenja", zaključuje.
Tagovi
Autor